U onim trenucima kada, sasvim očekivano ali nikako bez brižno postavljene pozornice, koračate prema limuzini – bilo da se radi o nekoj pažljivo orkestriranoj svečanosti, prijemu u čast vašeg poslovnog triumfa ili o suptilno namještenom društvenom događaju koji ističe vaše ime – vrijedi zastati i prisjetiti se kako se ovaj metalni veličanstveni mehanizam na točkovima nije oduvijek bahatio u punom sjaju. Ne, u prvoj polovini prošlog vijeka, dok su se luksuzna vozila tek prikradala salonima rijetkih privilegovanih slojeva, limuzina je postepeno kovala svoj ugled kao simbol pomjerene granice obične vožnje. Danas, iako se njene servisne službe, povremeno unajmljene za specifične događaje, pojavljuju i pred onima koji nisu aristokratija po rođenju, ne treba zaboraviti da ovo nije obično prevozno sredstvo. Limuzina je scena, zakulisni prostor društvene igre u kojoj se snaga, status i samopouzdanje odmjeravaju između sjajnih stakala i raskošnih sjedišta presvučenih finom kožom. I tada, kada se zavjese pomjere i ambijent zatreperi u diskretnom osvjetljenju, vaši pokreti, vaša tišina, vaš način govora i sam gest hvatanja za kvaku na vratima, govore mnogo više nego što bi to ikad mogla najsuptilnija propaganda vaših namjera.
Ovde nije riječ o ispraznoj pukotini svakodnevice, već o trenutku kad stav i ponašanje postaju performans, a limuzina – dvorana u kojoj se taj performans odigrava. Ne traži se od vas samo da uđete i sjednete; traži se da to učinite onako kako bi učinio onaj koji je s raskoši oduvijek na „ti“. Jer limuzina ne oprašta nespretne pokrete, pretjeranu buku, trapav pokušaj dokazivanja. Ona isijava uglađeni prezir prema onima koji ne umiju odigrati tu igru s mjerom i nenametljivom samouvjerenošću. Da biste u toj ulozi zasjali, slijedite ovih pet suptilnih, ali nezaobilaznih stavki etikete:
- Ulazak kao mali performans:
Pri ulasku u limuzinu pričekajte da vam vozač ili domaćin otvori vrata. Kada se vrata otvore pred vama, ne žurite. Neka vaš korak, vaš naklon glave, čak i vaš pogled, budu odmjereni. - Prisutnost bez proklizavanja u vulgarnost:
Dok se smještate na sjedište, izbjegnite preglasno komentarisanje, neukusne primjedbe ili nervozno namještanje. Ovdje se očekuje uzdržana sigurnost, kao da ste pred svijetom koji vas tiho posmatra. - Suzdržanost u podizanju čaše:
Piće, ma koliko bilo fino servirano, treba ukusati sa smislom. Limuzina nije birtija na uglu, već pomjerena stvarnost u kojoj i način na koji držite čašu odaje vašu pripadnost vrhu ili dnu nevidljive hijerarhije. - Poštovanje prostora drugih:
Ako dijelite vožnju s još nekim, ne prodirite bučno u njihove misli. Ne čekajte da vas opominju za galamu; sami se pobrinite da ste neprimjetan, a ipak dostojanstven dio ambijenta. - Izlazak kao završni čin:
Kada stižete na krajnje odredište, ne rušite magiju koju ste pažljivo gradili. Sačekajte da vam vozač otvori vrata, iziđite jednako odmjereno, bez nepromišljenih kretnji, potvrđujući da niste tek putnik, već neko ko s vlada manirima i etiketom.
U ovim suptilnostima krije se i odgovor na to da li ste, makar samo nakratko, dovitljiv član tog začudnog, moćnog svijeta kojem pripada limuzina. Jer, na kraju krajeva, nije ni bitno koliko su vaša odijela skupa ili kakav trag ostavljate na berzama; bitno je kako klizite preko praga tog automobila, kako hodate po liniji između ambicije i suzdržanosti, i da li ste u stanju da u tom mikrokosmosu zadržite dostojanstvo i hladnokrvnu smirenost koja ga čini tako neodoljivim.
